2. kolovoza 2018. godine – Načelnik Jelse Nikša Peronja održao je prije dva dana javnu tribinu u Vrboskoj, s dvije točke dnevnog reda – obavijesti o dovršenim projektima i dodatne informacije o budućnosti otočića Zečeva.
Bila je to zapravo zabavna večer, povremeno i s puno pozitivne energije. Nema sumnje, bila je to informativna večer za stotinjak ljudi koji su prije dva dana došli poslušati načelnika Jelse Nikšu Peronju u Vrboskoj. Velik odaziv još je i impresivniji ako znamo da je tribina održana istovremeno s oproštajem od Olivera Dragojevića, koji je u tim trenucima bio na svojem posljednjem putovanju prema Vela Luci.
Skup je sazvan nakon što je na više mjesta na području Vrboske objavljen anonimni plakat koji tvrdi da se na otočiću Zečevu, u blizini Vrboske, zbiva nešto sumnjivo. Odlučio sam se pobliže pozabaviti time, te sam prije nekoliko dana objavio članak s onime što sam otkrio. Anonimni plakat iznio je nekoliko poprilično šokantnih informacija. Moj članak možete pročitati ovdje, na engleskom i hrvatskom jeziku.
Načelnik Peronja je na plakat reagirao rekordno brzo, sastavši skup već za utorak, gdje je najavio da ne samo da će objasniti sve u vezi Zečeva, nego će objasniti i sva ulaganja i projekte koje je Općina Jelsa poduzela tijekom njegovog načelničkog mandata. Budući da sam napisao članak i zainteresirao se za cijelu stvar, odlučio sam doći i poslušati što načelnik ima za reći, kao i snimiti skup, budući da je za odgovorima vladalo veliko zanimanje. Moju izrazito amatersku snimku gotovo cijelog sastanka možete pogledati na dnu ovog članka. Ispričavam se na kvaliteti – 12 GB snimljenih na telefonu i tehničke vještine potrebne da se video postavi na internet zadali su mi poprilično problema. Dao sam sve od sebe, a jedino mi je žao što nisam snimio jednu od najzanimljivijih stvari cijele večeri, kad je Gabro Keršić iz Hrvatskih šuma izvanredno objasnio kako se zemljište može prenamijeniti. Pokušat ću s Gabrom odraditi intervju, premda ga jedva poznajem – susreli smo se jednom na vrhu Hvara dok sam (loše) pomagao u sadnji dalmatinskih borova za nevladinu organizaciju Održiv otok.
Premda načelnik Peronja naravno nije bio zadovoljan člancima koje sam napisao, bio je vrlo profesionalan i uljudan, te je pozdravio činjenicu što se skup snima, što možete vidjeti i u gornjem insertu, kako bi njegova objašnjenja stigla do čim više ljudi. Pokušao sam snimiti što veći dio okupljanja, a rezultat toga može vidjeti ispod članka.
Načelnik Peronja je imao i iznenađenje za mene, te je javno objavio (pogledajte snimku gore) da me je odlučio tužiti. Nisam baš shvatio razlog, no vjerojatno ću sve razumjeti nakon što mi stigne (pretpostavljam) plava omotnica. Poslije sam doznao da je istu vijest objavio i na općinskom vijeću održanom večer prije. U mojih 49 i pol godina života još me nitko nikad nije tužio, no pretpostavljao sam da ću to doznati putem dopisa sa suda ili od nekog odvjetnika. Međutim, kao što možete vidjeti gore, čini se da je javna obavijest pravi način za to. I zato, kad sam nešto ranije dobio poziv novinara Slobodne Dalmacije s molbom za komentar, shvatio sam kako će se sve to odigrati. Javno, a siguran sam da će sutrašnji članak biti zanimljivo štivo i početak kampanje moje diskreditacije. Ako će se ovo razmimoilaženje u mišljenjima rasplesti u javnosti, neka bude tako. Svi mi imamo kosture, a neki su daleko veći od drugih. A novinar Slobodne nije onaj lokalni iz Jelse, koji je kroz godine napisao toliko lijepih članaka o meni (hvala ti, M.C.), nego jedan s kojim se još nisam susreo. Zahvalan sam na ponudi da budem dio intervjua, što je isti poziv koji sam i ja svaki put upućivao načelniku Peronji. Rekao sam da ću radije odgovoriti na svojem portalu i kroz ovaj članak.
TOLIKO je različitih aspekata skupa u Vrboskoj, i toliko je tamo ljudi došlo iz najrazličitijih razloga, što je samo još jedan motiv više zašto bi snimka trebala privući zanimanje. Ako vas zanima ova tema, pozivam vas da pogledate snimku (na hrvatskom jeziku), a ako ste strani ulagač mogli biste naučiti i pokoji trik. Što se ovog članka tiče, usredotočit ću se na jednu temu – glasine da je Carpe Diem povezan s koncesijom za Gradsku kavanu ili za otočić Zečevo. Na Jelsi je toliko puno glasina, a toliko malo konkretnih informacija. Kao što sam već napisao u gore spomenutom članku, načelnik Peronja tvrdi da ne zna za ikakvu povezanost s Carpe Diemom.
Kao što možete vidjeti gore, dobio je pitanje zna li za poveznicu Carpe Diema sa svime ovime, a odgovorio je, što je izazvalo popriličan smijeh – kao što možete vidjeti – da nema nikakvih informacija o umiješanosti Carpe Diema.
Bio je ljubazan i odgovorio na moje pitanje (na engleskom jeziku), što možete vidjeti i na snimci:
„Ako se dokaže bez sumnje da je Carpe Diem umiješan, biste li promijenili nešto?“
Nakon kraćeg razmišljanja, kako možete vidjeti, odgovorio je: „Moguće.“
Ostajemo na Carpe Diemu, budući da je to tema ovog članka. Riječ je zatim uzela zvijezda večeri i održala vrlo jednostavnu, no iznimno sadržajnu prezentaciju. Govornik je ustvrdio da postoji dokaz ne samo da je Carpe Diem umiješan, nego da zapravo JEST Luksar Solutions, IT tvrtka iz Zagreba bez zaposlenih, koja je za 2017. godinu prijavila godišnji prihod od samo 7517 kuna. To je oko 20 kuna dnevno. Nije baš velik prihod za tvrtku koja je spremna uložiti 1,75 milijuna kuna u obnovu Gradske kavane. No, biznis mi ionako nikad nije bio jača strana.
Renata poznajem tek usputno – bio je džudo trener mojim kćerima dok smo živjeli na Jelsi. Njegova je kratka prezentacija bila zapanjujuća. Jedan od direktora tvrtke Luksar Solutions zove se Nikola Prib. Renato tvrdi da je g. Prib umiješan i u razne druge tvrtke, uključujući i jednu po imenu Tlaka, d.o.o., čiji je suvlasnik jedan od vlasnika Carpe Diema. Ne samo to, nego je navodno (koristim riječ „navodno“ jer mi je to nemoguće doznati) Tlaka jedna od glavnih tvrtki Carpe Diema.
Podjednako zanimljivo, tvrdi Renato – njegovo objašnjenje možete vidjeti u gornjem videu – Luksar Solution registriran je na adresi Jelsa 714, čiji je vlasnik g. S.T. spomenut na anonimnom plakatu, ista ona osoba koja je dobila 12-mjesečno „koncesijsko odobrenje“ na otočiću Zečevu. Poprilična slučajnost.
Nisam stručnjak za ove stvari, no čini mi se da bi moglo biti nečega u tome što Renato govori. Ako je to istina, izgleda da postoji izravna veza između koncesionara Gradske kavane i Carpe Diema. Dvadeset minuta ranije, načelnik Peronja rekao je da bi, ako bi veza bila dokazana, bilo „moguće“ da bi se stvari promijenile. Kako je reagirao na Renatovu prezentaciju? Umjesto da ja to opisujem, pozivam vam da pogledate snimljenu reakciju načelnika Peronje iznad.
No, je li Renato u pravu? Internet je predivna stvar pa sam odlučio provjeriti njegove navode.
Čini se da je g. Prib doista povezan s tvrtkom Tlaka d.o.o., prema sudskom registru. Prepustit ću drugima da slijede taj trag.
Neki g. S.T. doista je vlasnik Jelse 714, a njegov je identitet potvrđen tijekom skupa.
I da, doista – čini se da je Luksar Solutions također prijavljen u objektu vlasnika g. S.T. Prema natječaju na kojemu je Luksar Solutions pobijedio, uvjet je bio da se poslovna adresa preseli u Jelsu u roku od tri mjeseca – dakle, negdje do srpnja 2017. godine. Zapravo su se preselili tek ranije ove godine, no vjerojatno zato što si to u 2017. godini nisu mogli priuštiti, budući da su imali godišnji prihod od samo 7517 kuna.
Međutim imali su dovoljno novca za kupovinu domena na internetu, barem prema informacijama koje su mi poslane.
Puno ljubavi za Carpe za tvrtku koja nije povezana s Carpe Diemom.
Doista puno.
Puno internetskih domena u slučaju da se poslovanje ikad proširiti – ali Luksar Solutions ni slučajno nije povezan s Carpe Diemom.
Ali, što je ovo? Stranice Carpe Diem Beach u Stipanskoj, nekoć u vlasništvu naših majstora ugostiteljstva iz Gradske kavane, tvrtke Luksar Solutions.
Ne znam puno o zaštiti brendova, ali da sam ja jedan od onih momaka iz Carpe Diema prilično bih se uzrujao kad bi znao da netko koristi moj brend u nazivu svojih domena, pa da je čak i vlasnik mojih stranica o Stipanskoj, ako već nisu povezani sa mnom.
A Luksar Solutions nije jedini koji koristi brend Carpe. Vraćamo se g. S.T. i njegovoj koncesiji na Zečevu, s „Rooms Carpe Diem Hvar“ za iznajmljivanje. A sad kad svi i jedni i drugi žive na adresi Jelsa 714, možda će doći na neke nove ideje kako još iskoristiti brend Carpe.
Luksar Solutions, IT tvrtka iz Zagreb, koja je 2017. imala prihod od samo 7517 kuna, ima dva direktora. Jedan je g. Prib, čije su navodne veze s Carpe Diemom već spomenute. Drugi je tvrtka po nazivu Pietas Julia iz Istre. Netko mi je poslao informacije o bivšim direktorima – možete to provjeriti na internetu. Prije nekoliko godina, jedan od njih bio je jedan od vlasnika Carpe Diema.
Službeno izvješće Luksar Solutions za 2017. godinu – 7517 kuna. Mislim da bi se naša Gradska kavana mogla naći u financijskim problemima.
Ključni motiv u vrlo profesionalnoj prezentaciji načelnika Peronje – i to doista mislim, bio je vrlo elokventan i dobro je kontrolirao okupljene – bila je transparentnost. Dao je svoju riječ da neće biti zabave u stilu Carpe Diema u Gradskoj kavani dokle god je on načelnik.
„A što će biti kad se preselite u Zagreb na kraju mandata?“ upitao je ciničan glas iz pozadine.
Doista, što će biti?
Prije otprilike 15 godina otišao sam u šetnju u gradu Hvaru u blizini Hotela Amfora. To je predivno područje, a zalasci sunca su božanstveni. Tamo je jedan momak imao koncesiju na maleni dio obale, a imao i nekoliko plastičnih stolaca za plažu i hladnjake s pivom, a možda i sa sladoledom. Kad bi prodao pivo, odlazio bi kući. Jednostavan život, nikome nije smetao. Iznad se nalazio nekakav maleni restoran ili fast food, ne mogu se točno sjetiti. I on je dobio godišnju koncesiju te nije previše smetao.
A zatim su se jednog dana oni udružili, i tako je nastala Hula Hula. Isprva je to bio sjajan dodatak otočnoj ponudi i brzo je postao jedan od 50 najboljih svjetskih barova na plaži. A tada...
Pitajte stanovnike u blizini Hula Hule što sad misle o nenametljivoj koncesiji mladića s hladnjacima i plastičnim stolcima prije toliko godina.
Nije na meni da izvlačim zaključke. Ovo su podaci iz javnih dokumenata dostupnih na internetu, onako kako ih ja vidim. Je li Carpe Diem umiješan u nešto od ovoga, načelniče Peronja? Ako su vas možda uvjerili neki od ovdje navedenih dokaza, mijenja li to nešto? Tijekom skupa rekli ste da je to „moguće“.
Planirao sam na tribini postaviti još jedno pitanje, ali sam se predomislio, jer je to moglo načelnika dovesti u neugodnost. Kolikogod to možda zvučalo neobično za reći o prvoj osobi koja će me tužiti, zapravo mi je načelnik Peronja prilično drag, kao što sam nekoć bio i ja njemu (barem sam takav dojam imao) – znali smo doista sjajno razgovarati.
No, možda bi bilo poštenije dati načelniku Peronji nešto vremena da promisli o pitanjima i postaviti ih ovdje. Ne očekujem da će mi načelnik Peronja odgovoriti, ali bilo bi zanimljivo doznati odgovore, ako mu ih netko drugi odluči postaviti. U interesu transparentnosti...
1. Tvrdite da nemate informacija o povezanosti između tvrtke Luksar Solutions i Carpe Diema, i vjerujemo vam na riječ. Jeste li se ikad susreli s nekim od vlasnika ili menadžera Carpe Diema?
2. Ako jeste, kad ste posljednji put bili u kontaktu – SMS-porukama, preko WhatsAppa, Vibera, Facebooka, e-maila, telefona, uživo, ili bilo kojim drugim načinom komunikacije?
3. Ako jeste, o čemu ste razgovarali i koji je bio razlog za sastanak?
4. Ako jeste, koliko ste često u kontaktu s nekim od vlasnika ili menadžera Carpe Diema – vrlo rijetko, nekoliko puta dnevno, jednom tjedno, jednom mjesečno? Koji su razlozi za te razgovore? Mislim da bi neki od onih koji su glasovali za vas željeli znati za to.
Nekoliko mi je ljudi savjetovalo da ne pišem ovaj članak i ne iznosim ove činjenice. Navodno bi to moglo biti opasno. Puno sam razmišljao o tome, a moja odluka da ga ipak objavim temelji se na tome da bih se osjećao užasno kad bih ostao sa strane i promatrao uništenje jedne sigurne, obiteljske destinacije u koju su se zaljubile tisuće ljudi, uključujući i mene, a znajući da sam možda mogao učiniti nešto u vezi s tim.
Nakon što sam iznio ovo što sam otkrio, možda će načelnik Petonja cijelu stvar vidjeti u drugačijem svjetlu. Vrlo je zaposlen i doista je učinio neke sjajne stvari za Jelsu i Vrbosku, na čemu mu treba čestitati. Apsolutno je moguće da nije znao za mnoge od navodnih veza navedenih u ovim člancima.
No, sada zna. Odluka kako dalje je na njemu.
A odluka je i na stanovnicima Jelse i Vrboske. Ako ih je briga, ovo je njihova bitka, a ne moja, a ja ovaj članak ostavljam kao oproštajni poklon gradu koji je prema meni bio divan, te mi je dao predivnu suprugu (da, nju, s očima poput mora), dvije predivne kćeri, fantastičnu punicu i titulu Brujski zet, te mjesto na Klupi (nažalost, te klupe više nema). Ovo će biti moje posljednje ljeto na Jelsi, a buduća ću ljeta provoditi na mjestima gdje se osjećam dobrodošlo.
Dragi Nikšta, tuži me ako moraš, i neka to bude onoliko javno koliko misliš da je potrebno. To je izazov s kojim ću se suočiti – zar nije to upravo ono što rade debeli ružičasti blogeri?
****
Za mnoge nazočne na skupu, ovo naravno nije bila najzanimljivija tema. Tribina je bila doista zanimljiva, i svi su puno toga doznali. Kao što sam već napisao, načelnik Peronja odlično je kontrolirao inače vrlo zahtjevnu publiku, te je dobro objasnio pojedinosti određenih aspekata koncesija i podjele zemlje. Bilo je PUNO sjajnih informacija – neovisno o ovoj stvari s Carpe Diemom – nadam se da će se drugi portali pozabaviti sadržajem tribine. Uspio sam možda 95% izrečenoga snimiti na svoje telefone, i postavio sam na internet sve što sam uspio snimiti. U cijelosti. U interesu transparentnosti.
Jedino mi je žao što nisam imao dovoljno slobodnog prostora da snimim Gabru Keršića iz Hrvatskih šuma, koji je na kraju rekao nekoliko sjajnih stvari vezanih uz promjenu načina korištenja zemlje. Pozivam novinare koji želi istražiti neke od aspekata cijele priče koji nemaju veze s Carpe Diemom da kontaktiraju g. Keršića. Njegovo detaljno poznavanje te teme doista je impresivno.
