11. travanj 2020. - Odluka da se dopusti održavanje procesije Za Križen u Jelsi izazvala je mnoštvo rasprave. Detaljan izvještaj jedinog stranca koji je prisustvovao cijelom događaju na Hvaru.
Ovo je članak koji zaista ne želim pisati, jer znam da će rezultirati dodatnim napadima i zlostavljanju s nekih strana, bez obzira što napisao, zbog povišenih emocija i osjećaja o ovoj temi. Ali, odlučio sam se ipak napisati ga, jer osjećam da imam moralnu obvezu to učiniti.
Moralnu obvezu iz dva razloga. Prije svega prema stanovnicima Hvara, koji ove godine nisu mogli sudjelovati u petstogodišnjoj tradiciji koju štiti UNESCO, a koja je gotovo dio njihovog DNA - slučajan razvoj događaja doveo je do toga da sam bio jedan od šačice (manje od deset) ljudi bez službene pozicije koji je dobio priliku prisustvovati cijelom događaju i svih šest procesija. Osjećam obvezu podijeliti što više informacija, uključujući i videosnimke i fotografije. Ovdje već možete vidjeti prvi opširan izvještaj (na engleskom jeziku), kao i uređenu video posvetu svakome od šest nositelja križa ovdje.
TCN-ovo izvještavanje o procesiji Za Križen 2020 u Jelsi (a koje je pokrilo i preostalih pet procesija iz Vrboske, Vrbnja, Svirča, Vrisnika i Pitvi) do sada je prenešeno na portalima Bitno.net, Laudato TV, 24 Sata, Index, Tportal, Dalmacija Danas, Telegram, Dalmacija News, Šibenik In, Morski.hr, Maxportal.hr, a pojavilo se i u nacionalnim večernjim vijestima na RTL Danas. Laudato TV čak me nazvao Ircem, a tako su postali prvi portal koji je prihvatio moju post-Brexit stvarnost.
Intenzivan interes medija za naš rad imao je manje veze s kvalitetom onoga što smo proizveli, a puno više, naravno, s činjenicom da sam zbog trenutačnih ograničenja kretanja bio jedan od malog broja novinara u zemlji koji su mogli prisustvovati događaju.
Bila je ovo po tom pitanju čudna godina za TCN, budući da smo kolega i ja bili jedini stranci na inauguraciji Predsjednika Milanovića prije par mjeseci. Više o dojmovima stranca s hrvatske predsjedničke inauguracije pročitajte ovdje.
A onda, još čudniji osjećaj: početak procesije Za Križen u Jelsi u četvrtak. Ne samo da sam bio jedini stranac na glavnom trgu, nego sam bio i jedina osoba.
Meni se čini da postoje tri aspekta ove odluke koji su raspirili emocije.
1) Društveno distanciranje
2) Ljutnja što su mnogi drugi događaji otkazani, a ljudi zatvoreni u svoje kuće, a istovremeno je procesija Za Križen dopuštena.
3) Kako se približava Uskrs, važno vrijeme za obitelji u Hrvatskoj, dopuštanje odvijanja ove procesije može poslati pogrešnu poruku.
Neću se doticati posljednjih dviju točaka, jer moje mišljenje nije bitno, a i davno sam naučio da uskakivanje u polarizirane debate dovodi do otklizavanja u rasprave o ustašama i partizanima u par minuta. Ali, imam mnogo toga reći o prvoj temi, kao i dodati nešto vrijednosti u raspravu, budući da sam imao pristup cijeloj procesiji.
Prije nego što krenem, mislim da je bitno napomenuti da ljudi imaju različita iskustva i perspektive, ovisno o tome koliko im je kretanje ograničeno i nalaze li se s nekim, i s kim točno, u izolaciji. I iako ne mogu zamisliti kako je biti zatvoren u Zagrebu s koronom vani a potresima unutra, brinem se i za prijatelja koji je na idiličnom karipskom otoku koji je upravo zabilježio prvu smrt od Covida-19. Nema nikakve šanse naći se na letu s otoka, a otok ima 10 bolničkih kreveta i 2 respiratora. Posve drukčiji zatvor, ako ga usporedimo sa Zagrebom, a možda čak i još više zastrašujući, bez obzira na sunce i mogućnost odlaska na plažu.
Nijedno mjesto nije savršeno za biti dok sve ovo prođe i posve prihvaćam da su okolnosti u sunčanoj Jelsi mnogo bolje nego na mnogim drugim mjestima. Da smo ostali u našoj kući u Varaždinu, vjerujem da bismo se poubijali, a iako su zdravstveni resursi na otoku ograničeni, Split nije daleko a hrvatske hitne službe rade fantastičan posao iako su već desetljećima slabo financirane.
Dio naslova je da Hrvatska nije Wuhan. Postoji razlog za to, iako sam svjestan da će neki to vidjeti kao obični clickbait. Želim dodati jedan pasus o clickbaitu u ovu raspravu prije nego što nastavim, jer je to važan aspekt ove debate. Sada prolazimo kroz eru vrhunca clickbaita, a neki medijski članci o ovoj procesiji dobrano su se tome prepustili.
Iako ne osuđujem portale koji provode politiku clickbaita (više o tome zašto malo kasnije), to je nešto čemu se urednički snažno protivim na TCN-u. Iako ne možemo to uvijek postizati, budući da imamo mnoštvo suradnika i opuštenu politiku objavljivanja, kvaliteta nam je značajno važnija od brze gotovine koju mogu pružiti klikovi vođeni histerijom. Po mom mišljenju, kratkotrajni financijski dobitak s druge bi strane doveo do gubitka kvalitetnih čitatelja, koji bi ispravno zaključili da smo clickbait stranica.
Zašto onda ne osuđujem druge portale? Prihod od Adsensea je ključan prihod za medijske portale ovih dana, a prihod od Adsensea stvaraju klikovi. Što imate više klikova, to više zarađujete. Što imate više clickbait članaka, to imate više klikova i više novca. Trenutačna financijska situacija na TCN-u je takva da nam je doslovno svaki klijent zamrznuo suradnju - tijekom posljednjih tri mjeseca. Bolno ali razumljivo. I u međuvremenu nam se jedan klijent vratio i novi nam se klijent priključio jučer, ali to znači da je punih mjesec dana JEDINI izvor prihoda za TCN bio prihod od Adsensea. Dakle, da bih nahranio svoju djecu, u interesu mi je bilo privući klikove na našu stranicu. Pa je pitanje bilo, raditi kompromise po pitanju kvalitete ili zamoliti djecu da nešto manje jedu? To je dio rasprave o clickbaitima koji se rijetko spominje.
Žao mi je, djeco, odlučio sam se za kvalitetu ALI dobra vijest je da se klijenti vraćaju i dolaze nam i novi, pa ćemo uskoro moći ponovo dobro jesti. I, da, šalim se o tome imaju li mi djeca što jesti - kada imate privilegiju pristupa kvalitetnih proizvoda svoga punca i legendarne Konobe Zorica koju vodi vaša punica, nitko neće umrijeti od gladi.
Oprostite mi na dugom uvodu, ali mislim da je bio bitan kako biste shvatili ovu kompleksnu situaciju.
Pa počnimo. Pa zašto Hrvatska (niti bilo koje drugo mjesto na svijetu) nije Wuhan? Pogledajte na grafiku koja pokazuje razinu restrikcija u nekim evropskim zemljama. Dok je Wuhan imao potpuni "lockdown", u svim ovim zemljama, uključujući i Hrvatsku, on je bio samo djelomičan.
Ovo je Split krajem prošlog mjeseca, gdje su domaći ljudi uživali u tradicionalnoj igri picigina na proljetnome suncu. Zadržavali su prikladnu društvenu distancu, a i pravila igre čini se da ne dopuštaju da igrači budu unutar metra jedan od drugoga. Prenošenje virusa na lopti posve je drugi aspekt ove igre. Ali, ovo je i izvrstan vizualni primjer onoga što se trenutačno događa u Hrvatskoj. Većina, ali ne i svi, se pridržavaju pravila i održavaju prikladan razmak. Pitao sam profesora Igora Rudana, jednog od vodećih globalnih eksperata za pitanja pandemije koje je njegovo mišljenje o toj fotografiji u članku Jurgen Klopp and Igor Rudan: the Only COVID-19 Opinions You Need. Njegov odgovor u jednoj rečenici bio je:
Mogu samo reći da, ako napustite svoj dom, niste više posve sigurni, jer i dalje ne znamo kako se ovaj virus tako lako širi. Dok to ne saznamo, ja bih radije ostao doma.
Njegovu mnogo dužu i iznimno informativnu analizu možete pronaći na engleskom jeziku ovdje: How to Maintain Good Results and Exit Quarantine as Soon as Possible.
Je li tijekom procesije Za Križen bilo kršenja pravila društvenog distanciranja? Da.
Jesu li ta kršenja bila gora od trenutačne situacije diljem Hrvatske? GLASNO NE, DAPAČE, MISLIM DA JE STANJE BILO MNOGO, MNOGO BOLJE
Dajte mi kameru i pristup bilo kojem gradu u Hrvatskoj sa zadatkom da pokažem šokantna kršenja pravila društvenog distanciranja, i napravit ću vam svaki dan novi clickbait članak pa će me na kraju djeca moliti da im prestanem kupovati toliko čokolade. I ono što bih uspio uhvatiti možda će biti istina, ali neće biti reprezentativno za cijelu zemlju.
Ili, recimo to na drugi način. Koliko ste često, ako ikad, prošetali susjedstvom u kojem živite u Hrvatskoj i primijetili da se 100% vaših susjeda pridržava propisanih pravila?
Nisam očekivao da će tijekom procesije Za Križen biti besprijekorno društveno distanciranje, ali mislim da to ni nitko drugi nije očekivao. Veliko je pitanje - barem se meni tako činilo - bilo koliko će se ostvariti bliskoga kontakta i koliko će ljudi kršiti pravila. I OVO je meni bila priča te večeri i razlog zašto moje poštovanje prema ljudima s Hvara nikad nije bilo veće.
Trenutačno u Jelsi ne smijemo napuštati svoju općinu, ali smijemo otići u šetnju, ako se držimo pravila o prikladnoj udaljenosti. Ovo znači da si svaki dan smijem priuštiti 30 minuta uz Jadran, što me održava koliko-toliko normalnim. Ali to također znači da su ljudi iz Jelse mogli legalno izaći na ulice i na neki način sudjelovati u procesiji. To bi neminovno dovelo do mnogo više kontakata i kršenja pravila, da se dogodilo. A budući da je Za Križen TOLIKO važan dio lokalnog genetskog koda, to se moglo očekivati. Pa što se zaista dogodilo, i kako su vlasti kontrolirale stvari? Evo mog iskustva iz i oko Jelse, najvećeg naselja od šest koji sudjeluju u procesiji. Bio sam vani cijelu noć i imao priliku prisustvovati većini onoga što se dogodilo.
Prvi pozitivan znak (a i iznenađenje) dogodilo se na vrhu stepenica (pogledajte fotografiju iznad) kojima se spuštam do rive. Stepenice je svojim autom blokirao Ivo Tomić, moj stomatolog, koji je ispunjavao svoju ulogu svjesnog građanina ograničavajući kretanje. Ivo je unaprijed znao da ja imam dozvolu sa sigurne udaljenosti prisustvovati procesiji, te mi je samo mahnuo da prođem.
Trebao bih objasniti i ovo s dozvolom. Nazvao sam voditelja lokalnog Stožera, Igora, da mu kažem da planiram šetati se oko procesije, prema pravilima, ali da sam htio s njim provjeriti je li to u redu, s obzirom na osjetljivo vrijeme u kojem živimo. Igor me uputio da se javim Juri Tadiću, šefu policije Hvara, koji je to dopustio, ali i predložio da to potvrdi i načelnik općine Jelsa, Nikša Peronja. Načelnik Peronja potvrdio je to mailom.
I onda me nekoliko sati prije procesije nazvao policijski šef Tadić. Protrnuo sam. Jedina misao kad sam vidio da me on zove bila je da mora da mi javlja da ipak moram ostati doma. No, upravo suprotno, zvao je pitati me gdje točno planiram biti i rekao mi je da se, ako budem imao bilo kakvih problema, slobodno njemu direktno javim. Hvala vam, gospodine, cijenim to.
A onda dalje na glavni trg, gdje je glavna akcija uskoro trebala početi...
Nije bilo moguće doći na trg ako niste imali dozvolu. Meni su samo mahnuli da prođem.
Svaki ulazak bio je blokiran.
Moj pogled na trg u 22 sata, kada je procesija trebala krenuti.
Glavna crkva u Jelsi inače je prepuna hodočasnika koji gledaju a kasnije slijede početak procesije. Ne ovoga četvrtka.
I ta se kontrola nastavila kroz cijelu noć. 00:30, dok smo čekali na procesiju iz Vrbnja.
Šef policije Hvara Jure Tadić savršeno je vodio operaciju cijelu noć.
Ali, glavno iznenađenje bilo mi je to koliko je malo ljudi uopće bilo na ulicama. Neki su odabrali svoje mjesto na ruti procesije i kako se procesija kretala po ulici koja vodi iz grada, bilo ih je možda dvanaestak, međusobno udaljenih više metara. Kako je procesija prolazila, tako su se niz lice jedne domaće žene slijevale suze. Da sam ja clickbait novinar, to bi bila glavna fotografija uz ovogodišnju procesiju. Nisam pitao radi li se o suzama radosnicama što se procesija ipak odvija, suzama frustracije što ne može sudjelovati, ili suzama zbog cjelokupne situacije u kojoj se nalazimo. Kako god bilo, meni je iskristaliziralo što točno procesija Za Križen znači ljudima Jelse, Pitvi, Vrisnika, Svirča, Vrbnja i Vrboske.
A onda je bilo očito da se ne može proći pokraj policije na kopnu...
... ili na moru.
Ali što će se dogoditi kad se procesija vrati u Jelsu ujutro? Sigurno će se tad ljudi okupiti? Da biste dobili osjećaj, evo kako je završila procesija Za Križen u Jelsi 2019. godine.
Meni je to najsretnije doba godine u Jelsi, jer su energija i veselje u kafićima koje se pruža hodočasnicima nakon njihovog 9-satnog iskustva tijekom noći nešto zaista čarobno.
Dođimo brzo do 2020., kada prikladno međusobno udaljeni Jelsani očekuju povratak njihove procesije. Bio sam potpuno šokiran. I potpuno ponosan.
Čekali su samo Don Stanko i šačica drugih ljudi.
Još jedna od snažnih fotografija procesije 2020.
Možete vidjeti dolazak križa u ovoj video-montaži koju je priredila Miranda Miličić Bradbury, a koja uključuje neke fantastične snimke prolaska procesije prema crkvi Sv. Ivana. Ovo je neprikosnoveni vrhunac te noći.
I najgore kršenje pravila međusobne udaljenosti tijekom cijele procesije, ali i dalje nešto što se događa u svakom uglu Hrvatske. Iz perspektive društvene distance, Za Križen nije bila ništa gora - a vjerojatno i nešto bolja - od onoga što se trenutačno događa diljem Hrvatske. Druge dvije teme debate koje sam gore spomenuo svaka su zasebna rasprava, ali po mom mišljenju, nema ni jednog razloga da se u Hrvatskoj uopće debatira o kršenju društvene distance tijekom procesije Za Križen. Bi li bilo bolje da se Za Križen ove godine nije dogodila, jednako kao što su otkazani mnogi drugi događaji u Hrvatskoj tijekom kojih dolazi do ozbiljnih kršenja pravila? Uz naklon bih se složio s profesorom Rudanom i rekao da da.
Ali, Hrvatska nije Wuhan i to je odluka koju su donijele hrvatske vlasti, jednako kao i neki ljudi u Hrvatskoj, koji osobno čine postupke koji dovode do kršenja pravila društvene distance.
Moja se priča završava. Trg Sv. Ivana.
Glavni trg u Jelsi, pet minuta nakon dolaska procesije.
I pogled s rive.
Samo jedan ranojutarnji razgovor, uz prikladan razmak, koji prekida tišinu.
Mir i tišina praznog ranog jutra, koje sam naučio cijeniti tijekom svog boravka ovdje.
I posljednja fotografija posljednjeg policijskog postupanja u ovoj izvanredno provedenoj operaciji: dezinficiranje svoga plovila.
Moja zahvala i poštovanje svima onima koji su ostvarili da Za Križen 2020 bude uspješna u iznimno zahtjevnim okolnostima.
Nadam se da će ovaj izvještaj donijeti nešto jasnoće u raspravu, kao i nešto više informacija i fotografija onima kojima je procesija Za Križen draga.
Možete vidjeti više izvještaja o procesiji Za Križen 2020, uključujući i video snimke prethodnih procesija, na posebnoj stranici TCN je posvetio toj temi.
